Uzroci otkazivanja ugovora, sa posebnim naglaskom na kupoprodajne ugovora

07 novembra 2019. godine, Akademija Pravde je u sklopu sa PKO-a i u saradnji sa GIZ-om organizovala obuku na temu:”Uzroci otkazivanja ugovora, sa posebnim naglaskom na kupoprodajne ugovore”.

Cilj ove obuke je usavršavanje znanja sudija u vezu uzroka otkazivanja ugovora, sa posebnim naglaskom na kupoprodajne ugovore.

U prvom delu obuke su obrađeni ništavni i rušljivi ugovori. Dok su u drugom delu obrađene posledice ništavosti i otkazivanja ugovora i konverzija. Tematika je obrađena na taj način da na pitanja da odgovor, u vezi sa uslovima koji se trebaju ispuniti kako bi se došlo do otkazivanja i rušljivosti istih, način određivanja i procene zakonskih rokova u takvim slučajevima.

U nastavku obuke je navedeno da ugovor predstavlja jedan od najvažnijih izvora obaveza i istovremeno centralnu instituciju pravne komunikacije između ugovornih strana. Kako bi ugovor bio validan, ugovorne strane moraju da ispune neke od uslova predviđenih zakonom i u slučajevima kada je ugovor u suprotnosti sa javnim redom, obaveznim odredbama ili moralom društva, onda može doći do ništavosti ugovora. Ako je ugovor sklopila stranka s invaliditetom da deluje, ili je došlo do nedostatka u volji strana, onda je ugovor rušljiv.

U nastavku je potencirano da u praksi ima mnogo slučajeva kada ugovorne strane ne poštuju predviđene uslove za validnost ugovora, zbog čega je i potrebno obrađivanjej i analiziranje uzroka na osnovu kojih može doći do otkazivanja i rušljivosti ugovora. U nastavku je rečeno da relativno nevalidni ugovori (rušljivi ugovori) su oni putem kojih se ugrožavaju pojedniačni interesi ugovornih strana. Ovi ugovori sadrže nedostatke ili mane koje nisu nepopravljive, je rod volje ugovornih stranha zavisi da li će se potpisan ugovor proglasiti ništavim ili će proizvesti pravni efekat validnog ugovora (konvalidacija rušljivih ugovora). Takođe je opasnost ovih ugovora, imajući u vidu ugrožavanje pojedinačnog interesa stranaka, manja u poređenju sa apsoluno ništavim ugovorima, kod kojih je uvek ugrožen opšti društveni interes.

Obrađujući konverziju je potencirano da bi postojala konverzija uovora, stranke svakako moraju biti upoznate o ništavosti potpisanog ugovora, inače ne može biti reči o konverziji.

U toku ove obuke su korišćene metode delimično teorijskog predavanja, zasnivajući isto na slučajeve iz sudske prakse zajedno sa vežbama, interaktivim diskusijama, materijala osiguranog od strane predavača, analize studijskih slučajeva i razrađujući standarde i zahteve zakonskih odredbi na snazi koji regulišu ovu oblast.

Korisnici ove obuke su sudije Osnovnih i Apelacionih Sudova kao i profesionalni saradnici.